Magazin

O mesecima (1)

meseci

 

JANUAR


Narodna imena za januar: prosinec, sečen (ili sečanj, sečenj, sječanj, siječanj...), koložeg, golemi mesec, bogojavljenski. 

Kod Hrvata: siječanj 

Latinski: januarius 

Engleski: january 


Zašto 1. januar? Što se astronomije tiče, nema nikakvog razloga da narednu godinu slavimo prvog januara, jer se u svemiru, a ni ovde na Zemlji, tog dana ništa naročito ne dešava.

 

Proslava Nove godine je, dakle, čisto ljudska pojava i običaj. Sa nadom da će naredni period života biti bolji, lakši i lepši, ljudi su od pamtiveka dočekivali narednu godinu prinoseći žrtve bogovima i priređujući gozbe.


Istorijsko je pitanje, međutim, kada počinje nova godina. Ima logike da to bude na dan zimske kratkodnevnice, jer posle toga obdanica postaje sve duža, a noć sve kraća. Tako su radili Heleni i stari Sloveni.


Ali, Vavilonci i u početku stari Rimljani, novu su godinu slavili negde oko prolećne ravnodnevnice što takođe nije loše rešenje, jer je to doba kada priroda počinje da se budi, a dani postaju duži od noći. Asirci su opet smatrali da se godine menjaju u septembru, onda kada prođe jesenja ravnodnevnica.


Pitanje kada počinje sledeća godina zapravo ni danas nije rešeno u globalu. Jevreji je slave 6. septembra, Kinezi negde krajem januara, ili početkom februara (u svakom slučaju slave je dve nedelje).


Tvrdokorni pravoslavci se drže starog kalendara, pa Novu godinu dočekuju 14. januara (mada oni tvrde da je to 1. januar). Oni drugi, fleksibilniji pravoslavci, slave 1. pa i 14. januar.


Ali, konačno, zašto baš 1. januar? Za to je imao zaslugu drugi od sedam rimskih kraljeva, Numa Pompilije. Do njega, rimski kalendar je imao deset meseci, svaki mesec 30 odnosno 31 dan, a godina je počinjala 1. marta.


Pošto je deset meseci sa 304 dana, koliko je po tom kalendaru trajala godina, ipak malo da u njih stane čitava prava, Sunčeva godina, Numa Pompilije je naredio reformu pa su kalendaru dodata još dva meseca: januar i februar i to pre meseca marta. Januar je bio posvećen Janusu, bogu svih početaka.


Logično je da božanstvo početka ne može imati svoj mesec na kraju godine, ali od tada je oktobar, iako mu ime kaže da je osmi mesec, postao deseti, a decembar (deseti) postao je dvanaesti.


No nije to bio glavni problem. Taj kalendar je imao 355 dana, dok Sunčeva godina traje 365 dana (i nešto sati) i Rimljani su često morali da prave "zakrpe" na svom kalendaru ubacujući povremeno dodatni mesec. Problem je nastajao tako da običan čovek nikad nije bio siguran koji je datum, pa čak ni godina.


Ta nepravilnost je morala da se ispravi, kad-tad. To kad-tad, bilo je 45-te godine pre n.e. kada je uveden novi kalendar. Julije Cezar, koji je inače dobro poznavao astronomiju, pozvao je aleksandrijskog astronoma na glasu, Sosigena, da sastavi novi kalendar.


Sosigen je po starim egipatskim računima uzeo da godina traje 365 dana i 6 sati, i po toj osnovi je sastavio novi kalendar koji je nešto kasnije, po Cezaru, nazavn julijanski kalendar. To nije bio loš kalendar. Godina po tom kalendaru trajala je svega 11 minuta i 14 sekundi duže od prave godine. Reklo bi se zanemarivo.


Ali, ta sitna razlika uvećala se u XVI veku na čitavih deset dana. Da bi se računanje vremena uskladilo sa pojavama u prirodi 1582. po nalogu pape Grgura XIII, napravljen je novi kalendar, ovaj koji i danas koristimo.

 

Taj kalendar, poznat pod imenom gregorijanski kalendar (po papi Grguru), preuzeo je sve mesece svog prethodnika, a sa njima i proslavu Nove godine 1. januara.


Ovaj kalendar su prvo prihvatile katoličke zemlje, a zatim je počeo da se širi po svetu. U Srbiji je, kao zvanični kalendar, usvojen tek 1919. Međutim Pravoslavna crkva ga ni danas ne priznaje, već se drži julijanskog kalendara.


Kako se razlika u danima julijanskog i gregorijanskog kalendara u međuvremenu povećala na 13 dana, oni koji se drže pravoslavlja, Novu godinu dočekuju 14 januara.


Po gregorijanskom kalendaru godina traje 365,2422 dana, što je preciznost koja nam dozvoljava da nekoliko milenijima budemo mirni. Jer tropska godina traje 365,242199 dana, i razlika nije velika.


Postoje, međutim, drugi problemi sa ovim kalendarom. Meseci imaju različiti broj dana, broj nedelja u tromesečjima i polugodištima je različit, dani u nedelji padaju na različite datume itd. Ako jedne godine 1. januar pada u petak, sledeći će padati u subotu. Iz mnogih razloga bilo bi dobro da svaki datum ima samo svoje dane.


No ovo zapravo ne bi bilo vredno ni pomena, da ne postoji jedan mnogo savršeniji kalendar od važećeg gregorijanskog. To je novojulijanski, koji je desetak puta precizniji, a rešio je i neke probleme sadašnjeg kalendara. Novojulijanski kalendar je sastavio Milutin Milanković i samo malo je nedostajalo da taj kalendar bude usvojen u svetu.


1. januar 4713. pre naše ere, dan je od kada se računa hronološki period od 7980 julijanskih godina. Ovaj period je uveo u XVI veku francuski naučnik Žosef Žist de la Skala (Joseph-Juste de la Scala), koji je poznatiji pod imenom Josif Skaliger. Period je Skaliger nazvao po svom ocu, koji se zvao Julije Cezar od Skale.

 

FEBRUAR 

 

Narodna imena za februar: sečen, (sečan, secko, secka), veliki secko, ljutij, unor. 

Kod Hrvata: veljača 

Latinski: februarius 

Engleski: february 


Od kako je izmišljen februar, on je reformatorima kalendara uvek služio kao zgodno meste gde mogu da ispravljaju svoje greške i da vrše druge korekcije kalendara. 

U najstarije doba drevnog Rima kalendar je imao svega deset meseci. Šest meseci su trajali po 30 dana, a četiri po 31 dan.

 

Godina je počinjala marta meseca, a završavala se krajem decembra. Nakon decembra, dolazio je period koji se jednostavno nije računao, tj. dani se nisu brojali sve do dolaska lepših dana i početka marta.


Da bi popunio ovu prazninu za vreme zime, Numa Pompilije, drugi od sedam rimskih kraljeva, odlučio je da kalendaru doda još dva meseca: januar i februar ali tako da kalendarska godina traje 354 dana. Tada je u upotrebi bio lunarni kalendar (kalendar usklađen sa Mesečevim fazama), a godina po lunarnom kalendaru traje otprilike baš toliko (29,53 X 12 = 354,38) dana.


Da bi dobio dovoljan broj dana za dva dodatna meseca, Numa je od svakog meseca koji je trajao 30 dana oduzeo jedan dan, pa je za dva nova meseca ostalo 56 dana. Trebalo je, dakle, da svaki od ta dva meseca traje po 28 dana. Međutim, u to vreme Rimljani su iz sujeverja izbegavali parne brojeve pa je januaru dodat još jedan dan.

 

Drugi mesec je, ipak ostao sa 28 dana, ali, iako se radilo o parnom broju, smatralao se da je to korektno jer je drugi mesec (februar) bio posvećen svetkovini pročišćavanja namenjenog kultu mrtvih.


Taj kalendar je dakle trajao 355 dana. Februar je imao 28, mart, maj, jul i oktobar po 31, a januar, april, jun, avgust, septembar, novembar i decembar po 29 dana. Ali, godina po tom kalendaru je za nekih 10 dana i nekoliko sati bila kraća od tropske, prave godine i zato je trebalo povremeno tu godinu proširivati umetanjem dodatnih dana.

 

A gde dodati nove dane? Pa, razume se, u februar. Svake druge godine izmedju 23. i 24. februara dodavan je još jedan mesec koji se zvao mercedonius a koji se sastojao, jednom od 27, a drugi put od 28 dana. Nije ni čudo što je takav kalendar pretrpeo novu reformu.


To se dogodilo 45. godine pre naše ere, kada je kalendar počeo da se pravi prema kretanju Sunca (solarni kalendar). Prvo je trebalo dodati nešto dana, kako bi se kalendar uskladio sa prirodnim pojavama. Naravno, novi dani su umetnuti u februar (dodati su posle 23. februara).


Pošto je godina po ovom kalendaru kraća od prave godine, odlučeno je da svaka četvrta godina bude prestupna. Prestupni dan se dodaje, naravno, februaru. U to vreme mnogi meseci su pretrpeli izvesne promene, pa je i februar postao duži za jedan dan, te je imao 29 dana (30 prestupne godine). Pošto je reformu kalendara inicirao Julije Cezar, kalendar je dobio ime: Julijanski kalendar.


Nešto kasnije, 44. godine pre n.e. Senat je doneo odluku da mesec Quintilis u čast Cezara, dobije naziv Julius (jul), a 8. godine i Sextilis je promenio ime u Augustus (avgust), po Cezarovom usvojenom sinu i nasledniku Oktavijanu Avgustu. Ali, problem je bio u tome što je Avgustov mesec imao samo 30 dana, a jul 31. Čitava stvar je rešena tako što je od februara oduzet jedan dan i pridodat avgustu.


Takvo stanje se zadrzalo do danas.

 

MART 

 

Narodna imena za mart: brežen (bresen, brežanj), suhi, sušac, mali secko. letnik, lažak, derikoža; blagoveštenski. 

Kod Hrvata: ožujak 

Latinski: martius 

Engleski: march 


Najveći rimski bog, pored Jupitera, bio je Mars, bog rata. Po tradiciji, kao otac Romula, legendarnog osnivača Rima, Mars je otac i čitavog rimskog naroda. Nije čudo što je po starom rimskom kalendaru, prvi mesec u godini bio posvećen ovom bogu.


Godina je tada počinjala prvog marta, a završavla se nakon deset meseci poslednjeg dana decembra i trajala je 304 dana. Kako to nije odgovaralo dužini prave godine, legendarni rimski kralj Numa Pompilije, koji je na prestolu nasledio Romula, ubacio je u kalendar još dva meseca: januar i februar i od tada je mart treći mesec u godini. Mart još od najstarijih vremena ima 31 dan.


Sa martom je godina počinjala i u Britaniji sve do 1752. kada je prihvaćen Gregorijanski kalendar. A postoji mišljenje da su u najstarije vreme i Srbi računali početak godine u martu.


Mart je mesec kada počinje proleće. To je onaj dan kada Sunce pređe sa južne na severnu hemisferu Zemljine lopte, a dan i noć traju jednako dugo. Obično se to desi 21. marta (ponekad 20. kada se radi o prestupnoj godini).


Velšani slave 1. mart kao dan Svetog Davida, zaštitnika Velsa. A Irci 17. marta, slave dan Svetog Patrika, zastitnika Irske. Jevreji u martu imaju svoj Purim, ali to ne pada baš uvek u ovaj mesec. Međutim, najpoznatiji praznik vezan za mesec mart je sigurno Dan žena.


Možda najpoznatija rečenica u kojoj se pominje mart je ona koju je stari prorok uzvikuno Cezaru 44. pre nove ere: "Čuvaj se, Cezare, martovskih ida". Idama su Rimljani označavali sredinu meseca. 


Tradicija: 

Baba Marta po našoj tradiciji je ćudljiva, naprasita i pomalo luckasta baba koja upravlja mesecom martom. Zato je i sam mart promenjiv. Lepe i prijatne dane zna sasvim nenadano da zamene dani vejavice i niskih temperatura. A onda, opet, ograne sunce. 

 

APRIL 

 

Narodna imena za april: cveten (cvetanj), brzosok, duben, biljar, lažitrava, đurdđevski. 

Kod Hrvata: travanj 

Latinski: aprilis 

Engleski: april 


April je četvrti mesec u godini i ima 30 dana. U starom Rimu, ovaj mesec je bio posvećen boginji Veneri. Njegovo ime možda potiče od helenskog imena ove boginje (Afrodita), mada deluje uverljivija druga pretpostavka, po kojoj reč april dolazi od latinske reči "aperire" što znači otvoriti, a što asocira na otvaranje pupoljaka u ovo doba godine.


April je svakako najpoznatiji po bezazlenim šalama koje se u Evropi i Americi prave prvog dana ovog meseca. Sličan običaj postoji i u Indiji, ali 31. marta.


Jedna od poznatijih prvoaprilskih lakrdija desila se 1860. u Londonu, kada je nekoliko stotina važnih ličnosti primilo poziv da posmatraju ceremoniju kupanja belog lava. Mnogi su se odazvali ovom pozivu, da bi zatim ustanovili da beli lavovi ne postoje.


Poreklo prvoaprilskih šala je verovatno u vezi sa promenjivim, šašavim vremenom u ovom periodu godine.

 

MAJ 

 

Narodna imena za maj: travanj, veliki travanj, cvetanj, cvetnik, čerešnjar. 

Kod Hrvata: svibanj
Latinski: maius
Engleski: may

Maj je peti mesec u godini, i još od doba starog Rima ima 31 dan. Ime je po svoj prilici dobio po Maji, staroitalskoj boginji prirode, plodne zemlje i biljaka.

Ako bi se birao najlepši mesec, maj bi po većini bio na prvom mestu. To je mesec kada se priroda već probudila iz zimskog sna i sada sve buja, raste i razmnožava se. Dani su primetno duži, a sunce prijatno greje. Mlade majke izvode svoju decu u šetnju i stiže prvo voće i prvo povrće.


Od svih dana maja, prvi je najvažniji. Tada se u mnogim zemljama sveta slavi praznik Dan rada. Ovaj praznik je danas dosta izgubio u svom sjaju, a i na značaju. Međutim, krajem XX veka bio je to najveći državni praznik u svim komunističkim zemljama. Obeležavan je grandioznim radničkim i vojnim paradama, naročito u nekadašnjem Sovjetskom Savezu.

 

Kao dan radnika, Prvi maj, je počeo da se slavi 1889. u znak sećanja na velike radničke demonstracije od 1. maja 1886. u Čikagu, kada je došlo do sukoba radnika i policije.,


Međutim, proslava Prvog maja vodi poreklo iz mnogo davnijih vremena. U starom Rimu su tog dana održavane svečanosti u čast Flore, boginje cveća. A u srednjem veku u Evropi su se organizovale procesije koje su nosile zelene grančice i vence, birani su kralj i kraljica maja itd.


Ovakve proslave su predstavljale zaostatak nekadašnih rituala, koji su imali za cilj da obezbede plodnu žetvu i uvećaju stada stoke.

 

JUN

 

Narodna imena za jun: čerešnjar (črešnjar), izok, crvenik, životar, lipstak, petrovski. 


Kod Hrvata: lipanj 

Latinski: iunius 

Engleski: june 


Šesti mesec po gregorijanskom i četvrti mesec po starom rimskom kalendaru. Do Cezarove reforme kalendara jun je imao 29 dana, a nakon toga 30, koliko ima i danas.


Svoje ime ovaj mesec duguje izgleda Junoni (lat. Iuno), rimskoj boginji Meseca i porođaja, zaštitnici braka i udatih žena. Druga terorija ime ovog meseca vezuje za rimski porodični klan Junius, a postoji i uvreženo mišljenje da ime dolazi od lat. reci iuniores (mladež, omladina), te da je ovaj mesec posvećen mladima.


U narodu jun je omiljen, jer sa njim pocinje leto. To se obično dešava 22. juna. Tada Sunce pod pravim uglom obasjava severnu povratnicu i za zemljane na severnom delu globusa ono se nalazi na najvišoj tački na nebu.


Taj dan se zove letnji solsticij (lat. sol = Sunce, sistere = stati), jer Sunce nakon što se uspinjalo ka severu, tog dana se zaustavlja i počinje da se spušta ka jugu. Takođe se ovaj dan zove i letnja dugodnevnica. Tada je dan najduži u godini, a noć je najkraća. Počinje, dakle, leto. Razume se, na južnoj Zemljinoj hemisferi tog dana počinje zima.

 

Pročitajte još:

O mesecima 2

Komentari(0)
Ostavi komentar